Zašto je važno da oba roditelja učestvuju u vaspitanju djeteta? Uticaj na razvoj i zdravlje djeteta

Djetetovo odrastanje nije određeno samo genetikom, ishranom i zdravstvenom njegom. Na njegov razvoj snažno utiču i odnosi koje gradi sa roditeljima i drugim bliskim osobama koje o njemu brinu. Zato se pitanje zašto je važno da oba roditelja učestvuju u vaspitanju djeteta ne odnosi samo na podjelu svakodnevnih obaveza, već i na emocionalnu sigurnost, razvoj socijalnih vještina, učenje, stvaranje zdravih navika i opštu dobrobit djeteta.

Kada su oba roditelja uključena u svakodnevni život djeteta, ono može imati više prilika za razgovor, igru, učenje, emocionalnu podršku i usvajanje zdravih životnih navika. Roditelji i drugi primarni staratelji su ključni za razvoj djeteta, dok sigurna, stabilna i podsticajna sredina predstavlja važnu osnovu za zdrav razvoj.

Ipak, važno je naglasiti da „oba roditelja“ ne znači da svaka porodica mora izgledati isto. Djeca mogu odrastati uz jednog roditelja, dva roditelja, usvojitelje, hranitelje, bake i djedove ili druge bliske staratelje. Ono što je posebno važno jeste da dijete ima pouzdane odrasle osobe koje mu pružaju ljubav, sigurnost, pažnju, odgovarajuću njegu i podršku.

Zašto je važno da oba roditelja učestvuju u vaspitanju djeteta? Uticaj na razvoj i zdravlje djeteta

Napomena:

Ovaj tekst ima edukativni karakter i ne zamjenjuje savjet pedijatra, psihologa, psihijatra ili drugog zdravstvenog stručnjaka. Ako roditelji primijete značajne promjene u ponašanju, razvoju, raspoloženju ili zdravlju djeteta, potrebno je potražiti stručnu procjenu.

Zašto je važno da oba roditelja učestvuju u vaspitanju djeteta?

Roditeljstvo nije samo obezbjeđivanje hrane, odjeće i sigurnog doma. Ono uključuje razgovor, slušanje, postavljanje granica, igru, učenje, pružanje utjehe, praćenje zdravlja i pomaganje djetetu da razumije svijet oko sebe.

Kada su oba roditelja aktivno uključena, svakodnevna briga može biti raspoređena tako da dijete dobija više prilika za kvalitetnu interakciju sa svakim od njih. Majke i očevi su važni za pravilan razvoj djeteta. Djeca koja odrastaju okružena ljubavlju i povjerenjem dobijaju sigurnost koja im pomaže da istražuju okolinu i uče. 

Uključenost roditelja može izgledati veoma jednostavno. To može biti zajednički doručak, čitanje priče prije spavanja, odlazak u šetnju, razgovor o školskom danu, pomoć oko domaćeg zadatka, zajednička igra ili odlazak na zdravstveni pregled.

Nije presudan samo broj sati koje roditelj provede sa djetetom. Važan je kvalitet tog vremena i način na koji roditelj reaguje na djetetove potrebe.

Kako roditelji utiču na razvoj djeteta?

Razvoj djeteta obuhvata više međusobno povezanih područja. Tu spadaju fizički, kognitivni, emocionalni, govorno-jezički i socijalni razvoj.

Roditelji i staratelji svakodnevno stvaraju okruženje u kojem dijete uči kako da komunicira, rješava probleme, izražava emocije i gradi odnose sa drugim ljudima. Roditeljska briga u najranijim godinama predstavlja važnu osnovu za kognitivni razvoj, kao i fizičko i mentalno zdravlje.

Takođe, rane godine života su posebno važne za zdravlje i razvoj. Siguran dom pun ljubavi, kao i zajedničko vrijeme provedeno u razgovoru, igri, čitanju i drugim aktivnostima, mogu podržati zdrav razvoj djeteta.

Zbog toga uloga roditelja nije samo vaspitna. Ona je istovremeno povezana sa zdravljem i dobrobiti djeteta.

Uloga oba roditelja u emocionalnom razvoju djeteta

Emocionalni razvoj podrazumijeva da dijete postepeno uči da prepoznaje, razumije i reguliše svoje emocije. Roditelji u tome imaju veoma važnu ulogu.

Malo dijete možda ne zna da kaže: „Uplašen sam“, „Osjećam se nesigurno“ ili „Treba mi pomoć“. Umjesto toga može zaplakati, naljutiti se, povući se ili pokazati neko drugo ponašanje.

Smirena reakcija roditelja može pomoći djetetu da vremenom nauči da prepozna ono što osjeća i da pronađe prihvatljiv način da izrazi emociju.

Kada oba roditelja učestvuju u ovakvim svakodnevnim situacijama, dijete dobija više prilika za učenje kroz odnos. Pri tome nije potrebno da roditelji uvijek reaguju potpuno isto. Naprotiv, mogu imati različite stilove komunikacije i različite načine pokazivanja pažnje, sve dok su reakcije sigurne, podržavajuće i usklađene sa osnovnim potrebama djeteta.

Zašto je osjećaj sigurnosti važan za dijete?

Dijete koje zna da se može obratiti odrasloj osobi kada je uplašeno, povrijeđeno, zbunjeno ili tužno ima važnu emocionalnu osnovu za istraživanje svijeta.

Sigurnost se ne stvara samo riječima. Ona se gradi predvidljivim ponašanjem, dostupnošću roditelja, nježnim kontaktom, dosljednim granicama i osjećajem da će odrasla osoba pokušati razumjeti šta dijete doživljava.

Sigurne, stabilne i njegujuće veze tokom djetinjstva imaju važnu ulogu u zdravlju, učenju i emocionalnom blagostanju djeteta.

Zato se važnost oba roditelja u odrastanju djeteta ne ogleda samo u tome da su fizički prisutni. Mnogo je značajnije da su emocionalno dostupni i spremni da učestvuju u djetetovom životu.

Uloga roditelja u kognitivnom i intelektualnom razvoju

Djeca uče mnogo prije nego što krenu u školu. Svaki razgovor, igra, čitanje slikovnice, slaganje kockica ili istraživanje prirode može biti prilika za učenje.

Roditelj može pitati dijete:

• Šta misliš da će se dogoditi?

• Zašto se ovo dogodilo?

• Kako bismo mogli riješiti ovaj problem?

• Koje je boje ovaj predmet?

• Koliko ih ima?

• Kako se osjeća lik iz priče?

Takva pitanja podstiču razmišljanje i komunikaciju.

Pristup ranom razvoju naglašava značaj igre i komunikacije sa djetetom za razvoj motoričkih, kognitivno-jezičkih i socijalno-emocionalnih vještina.

Zato učenje nije zadatak koji počinje tek polaskom u školu. Roditelji svakodnevnim aktivnostima mogu stvoriti okruženje koje podstiče radoznalost.

Zašto je važna uključenost oca u odrastanje djeteta?

Uloga oca ne treba da bude svedena samo na finansijsko obezbjeđivanje porodice. Otac može biti aktivan učesnik u hranjenju, kupanju, igri, učenju, razgovoru, uspavljivanju, zdravstvenoj njezi i drugim svakodnevnim aktivnostima.

Istraživanja ukazuju na značaj i majki i očeva za razvoj djeteta, kao i na to da angažovanost očeva u svakodnevnim interakcijama sa djecom može biti povezana sa pozitivnim razvojnim ishodima.

To ne znači da majka i otac moraju imati potpuno jednake uloge u svakom trenutku. Porodične okolnosti, posao, zdravlje i druge obaveze mogu uticati na podjelu zadataka.

Suština je da otac, kada je prisutan u djetetovom životu, bude više od posmatrača ili „pomoćnika“. Roditeljstvo je zajednička odgovornost.

Koja je uloga majke u razvoju djeteta?

Majčina uloga takođe se ne može svesti na jedan određeni zadatak. Majka može biti važna osoba za emocionalnu podršku, njegu, učenje, postavljanje granica, razvoj zdravih navika i mnoge druge aspekte svakodnevnog života.

Isto tako, nije korisno očekivati da majka mora sama obavljati sve poslove vezane za dijete.

Kada roditelji međusobno dijele odgovornosti, mogu smanjiti pritisak koji se često javlja kada jedan roditelj nosi gotovo kompletan teret brige o djetetu. Podrška među odraslim osobama može biti značajna i za njihovo vlastito funkcionisanje i dobrobit.

Kako uključenost roditelja može uticati na mentalno zdravlje djeteta?

Mentalno zdravlje djeteta povezano je sa mnogim faktorima, pa se ne može svesti na jednu okolnost ili ponašanje roditelja.

Ipak, kvalitetni odnosi sa roditeljima i starateljima predstavljaju važan dio okruženja u kojem dijete odrasta. Roditeljska praksa i kućno okruženje su centralni elementi podrške zdravlju i razvoju djece, dok smjernice o roditeljskim intervencijama naglašavaju značaj kvalitetnog odnosa roditelja i djeteta i prevencije problema mentalnog zdravlja.

Posebno su važne svakodnevne stvari:

• slušanje djeteta bez ismijavanja;

• prihvatanje njegovih emocija;

• postavljanje jasnih i razumljivih granica;

• izbjegavanje ponižavanja i zastrašivanja;

• pokazivanje ljubavi i zainteresovanosti;

• pružanje osjećaja sigurnosti;

• pomoć djetetu kada se suočava sa problemom.

Roditelji ne mogu spriječiti svaku teškoću, ali mogu pomoći djetetu da razvija načine za suočavanje sa izazovima.

Da li različit pristup roditelja može biti koristan?

Roditelji ne moraju biti identični.

Jedan roditelj možda više voli sport i aktivnosti na otvorenom, dok drugi uživa u čitanju, crtanju ili kuhanju. Jedan može biti posebno dobar u objašnjavanju školskog gradiva, a drugi u smirivanju djeteta kada je uznemireno.

Takve razlike mogu biti korisne ako između roditelja postoji osnovni dogovor o važnim pravilima, sigurnosti i granicama.

Problem nastaje kada roditelji stalno šalju potpuno suprotne poruke ili koriste dijete kao posrednika u svojim sukobima.

Djetetu je lakše kada zna šta može očekivati od odraslih osoba koje ga odgajaju.

Zašto je važna dosljednost u vaspitanju?

Dosljednost ne znači da roditelj mora reagovati potpuno isto u svakoj situaciji. Ona znači da postoje razumljiva pravila i granice koje se primjenjuju na predvidljiv način.

Na primjer, ako roditelji žele da dijete razvije zdrave navike spavanja, mogu zajedno dogovoriti vrijeme odlaska u krevet, ograničenje korištenja ekrana i rutinu prije spavanja.

Slično je i sa ishranom, učenjem, ponašanjem u školi, vremenom provedenim na internetu i drugim svakodnevnim navikama.

Predvidljive i pozitivne roditeljske prakse su među načinima na koje roditelji mogu podržati zdrav razvoj djece.

Preporučujemo:

Namaz od lososa: Kako napraviti kremasti namaz, sastojci i recept

Savjeti za dijabetičare: Kako voditi zdrav i kvalitetan život s dijabetesom

Bečka šnicla: Originalni recept, sastojci i kako napraviti hrskavu šniclu

Kako roditelji mogu zajedno podržati zdrave navike djeteta?

Zdravlje djeteta ne podrazumijeva samo odsustvo bolesti. Važni su i san, fizička aktivnost, pravilna ishrana, higijena, sigurnost, mentalno blagostanje i razvoj zdravih navika.

Roditelji mogu zajedno:

• planirati uravnotežene obroke;

• podsticati svakodnevno kretanje;

• ograničiti pretjerano vrijeme pred ekranima;

• stvarati redovnu rutinu spavanja;

• učiti dijete osnovama higijene;

• pratiti sistematske preglede i vakcinaciju prema preporukama zdravstvenih stručnjaka;

• razgovarati sa djetetom o sigurnosti;

• pratiti promjene u ponašanju i raspoloženju.

Posebno se ističe značaj pravilne ishrane, fizičke aktivnosti i sna za razvoj djeteta.

Kada oba roditelja učestvuju u stvaranju takvih navika, veća je mogućnost da dijete dobija slične poruke i podršku u različitim dijelovima svakodnevnog života.

Šta ako roditelji nisu zajedno?

Ovo je veoma važna tema, jer zajedničko roditeljstvo ne znači nužno da roditelji žive u istom domu.

Razvod ili razdvajanje roditelja samo po sebi ne znači da jedan roditelj prestaje biti važan za dijete. Kada je to bezbjedno i u najboljem interesu djeteta, roditelji mogu nastojati da održe kvalitetnu komunikaciju i dogovor o važnim pitanjima koja se tiču djeteta.

Korisno je da dijete ne bude glasnik između roditelja.

Umjesto:

„Reci mami da sam ja rekao...“

ili:

„Reci tati da on nikada ništa ne plaća...“

bolje je da odrasli međusobno komuniciraju o pitanjima koja se tiču djeteta.

Dijete ne bi trebalo da bude primorano da bira stranu.

U situacijama ozbiljnog konflikta, nasilja ili sigurnosnog rizika, prioritet je zaštita djeteta i stručna pomoć, a ne insistiranje na kontaktu koji bi mogao biti štetan.

Šta ako jedan roditelj nije dovoljno uključen?

Ponekad jedan roditelj zbog posla, bolesti, udaljenosti, porodične situacije ili drugih okolnosti ne može biti prisutan koliko bi želio.

Tada nije korisno dijete opterećivati osjećajem krivice ili ga uvjeravati da je ono razlog odsustva roditelja.

Ako je moguće, kvalitetna komunikacija može se održavati i na druge načine: telefonskim razgovorom, video-pozivom, zajedničkim čitanjem priče na daljinu, razgovorom o školskim aktivnostima ili planiranjem vremena koje roditelj i dijete provode zajedno.

Ipak, ne treba zanemariti činjenicu da porodice imaju veoma različite okolnosti. Ako je kontakt sa određenim roditeljem nesiguran ili štetan za dijete, odluke treba donositi uz odgovarajuću stručnu i pravnu podršku.

Kako roditelji mogu poboljšati zajedničko vaspitanje?

Nije potrebno napraviti savršen plan roditeljstva. Mnogo je važnije napraviti nekoliko realnih dogovora koji će se moći primjenjivati svakodnevno.

1. Dogovorite osnovna pravila

Razgovarajte o pravilima koja su za vas najvažnija: spavanje, ishrana, škola, ekrani, ponašanje i sigurnost.

2. Razgovarajte direktno

Ako postoji problem, razgovarajte međusobno umjesto da dijete bude posrednik.

3. Ne kritikujte drugog roditelja pred djetetom

Djeca mogu doživjeti sukob roditelja kao prijetnju vlastitoj sigurnosti i pripadanju porodici.

4. Provodite vrijeme sa djetetom

Ne mora to biti skup izlet ili poseban događaj. Šetnja, razgovor, igra ili zajedničko spremanje obroka mogu biti vrijedni trenuci.

5. Slušajte dijete

Ponekad roditelji previše brzo nude rješenje. Djetetu je ponekad prvo potrebno da osjeti da ga odrasla osoba zaista sluša.

6. Pokazujte naklonost

Topla riječ, zagrljaj, osmijeh ili kratka poruka mogu djetetu pokazati da je voljeno i prihvaćeno.

7. Budite spremni da učite

Roditeljstvo je proces. Potrebno je prilagođavati pristup kako dijete raste i mijenja svoje potrebe.

Zašto je važno da roditelji brinu i o vlastitom mentalnom zdravlju?

Briga o djetetu može biti iscrpljujuća. Nedostatak sna, poslovne obaveze, finansijski problemi, partnerski konflikti i stalna odgovornost mogu povećati stres roditelja.

Podrška roditeljima i starateljima predstavlja važan dio podrške djeci, jer dobrobit odraslih može uticati na njihovu sposobnost da pružaju kvalitetnu brigu.

Zbog toga traženje pomoći nije znak slabosti.

Razgovor sa partnerom, članom porodice, psihologom, ljekarom ili drugom stručnom osobom može biti važan korak kada roditelj osjeti da više ne može sam nositi svakodnevno opterećenje.

Kada su roditelji odmorniji i imaju odgovarajuću podršku, lakše je održavati strpljenje, dosljednost i kvalitetnu komunikaciju sa djetetom.

Šta naučna istraživanja govore o roditeljskoj podršci?

Savremena istraživanja ne posmatraju roditeljstvo samo kroz pitanje koliko vremena roditelj provodi sa djetetom. Pažnja se sve više usmjerava na kvalitet roditeljskih postupaka, odnos roditelja i djeteta, emocionalnu dostupnost i podršku porodici.

Jedan sistematski pregled i meta-analiza objavljeni 2024. godine obuhvatili su 25 istraživanja sa ukupno 8.520 djece i njihovih staratelja. Rezultati su pokazali da su intervencije koje su kombinovale podršku roditeljstvu i podršku mentalnom zdravlju roditelja bile povezane sa poboljšanjima kognitivnog i socijalno-emocionalnog funkcionisanja djece, iako su se rezultati među studijama razlikovali, a kvalitet dokaza imao određena ograničenja.

Drugi pregled istraživanja o uključivanju staratelja u programe prevencije problema mentalnog zdravlja kod djece pronašao je da je veća uključenost staratelja bila povezana sa boljim ishodima kod djece i staratelja, kao i kvalitetnijim odnosom između njih.

Ovakvi nalazi ne znače da samo prisustvo oba roditelja garantuje dobro zdravlje ili razvoj. Dječiji razvoj je složen i na njega utiču brojni faktori. Ali podržavaju širu ideju da kvalitetna i odgovorna uključenost roditelja može biti važan dio zdravog okruženja za dijete.

Da li dijete mora imati oba roditelja da bi se zdravo razvijalo?

Ne. Ovo je važno jasno naglasiti. Djeca mogu ostvariti zdrav razvoj u različitim porodičnim okolnostima. Jedan roditelj može biti izuzetno posvećen i pružiti djetetu sigurnost, ljubav i stabilnost. U drugim porodicama važnu ulogu mogu imati usvojitelji, hranitelji, bake i djedovi ili drugi odrasli staratelji.

Roditeljstvo i brigu o djetetu potrebno je posmatrati šire od biološkog roditeljstva i uključuje različite osobe koje pružaju njegu, zaštitu i podršku.

Zato pitanje zašto je važno da oba roditelja učestvuju u vaspitanju djeteta treba razumjeti kao pitanje o vrijednosti aktivne roditeljske uključenosti kada su oba roditelja prisutna i kada je njihovo učešće bezbjedno i korisno za dijete.

Koji su znaci da je djetetu potrebna dodatna podrška?

Roditelji treba da obrate pažnju na značajne i trajne promjene kod djeteta.

To mogu biti:

• izražena i dugotrajna tuga;

• povlačenje iz aktivnosti koje je ranije voljelo;

• nagle promjene ponašanja;

• problemi sa spavanjem;

• značajne promjene apetita;

• izražena anksioznost ili strah;

• problemi u školi;

• česti sukobi sa vršnjacima;

• povratak ponašanjima karakterističnim za mnogo mlađi uzrast;

• ozbiljne promjene u koncentraciji;

• izjave o bezvrijednosti, samopovređivanju ili želji da ne živi.

Jedan znak ne mora automatski značiti da dijete ima zdravstveni problem. Međutim, ako su promjene izražene, traju ili ometaju svakodnevni život, roditelji treba da se obrate pedijatru ili odgovarajućem stručnjaku.

Kod neposredne opasnosti po život ili sigurnost djeteta potrebna je hitna stručna pomoć.

Najčešća pitanja o ulozi roditelja u razvoju djeteta

Zašto je važno da oba roditelja učestvuju u vaspitanju djeteta?

Kada su oba roditelja prisutna i mogu bezbjedno učestvovati u odrastanju, njihova uključenost može djetetu pružiti dodatnu emocionalnu podršku, više prilika za razgovor i učenje, kao i pomoć u stvaranju zdravih svakodnevnih navika. Važniji od same forme porodice su kvalitet odnosa, sigurnost, stabilnost i odgovarajuća briga.

Kako roditelji utiču na razvoj djeteta?

Roditelji utiču na razvoj djeteta kroz komunikaciju, igru, emocionalnu podršku, postavljanje granica, primjer koji daju, svakodnevne navike i način na koji reaguju na djetetove potrebe. Ovi uticaji obuhvataju emocionalni, socijalni, kognitivni i fizički razvoj.

Da li je otac važan za razvoj djeteta?

Da. Kada je otac prisutan u životu djeteta i aktivno učestvuje u svakodnevnoj brizi, igri, učenju i komunikaciji, njegova uključenost može biti važan dio djetetovog razvojnog okruženja. Međutim, dobrobit djeteta ne zavisi od jedne osobe ili jedne porodične strukture.

Da li je važna uloga majke u odrastanju djeteta?

Da. Majka, kao i svaki drugi primarni staratelj, može imati značajnu ulogu u emocionalnoj podršci, njezi, učenju, stvaranju navika i pružanju sigurnosti djetetu.

Da li razvod roditelja uvijek negativno utiče na dijete?

Ne može se dati jednostavan odgovor koji važi za svu djecu. Reakcija djeteta zavisi od brojnih okolnosti, uključujući nivo konflikta, sigurnost, podršku koju dijete dobija i kvalitet odnosa sa roditeljima nakon razdvajanja. Važno je smanjiti izloženost djeteta sukobima odraslih i osigurati stabilnu podršku.

Kako roditelji mogu pomoći emocionalnom razvoju djeteta?

Mogu ga slušati, imenovati emocije, pokazivati razumijevanje, postavljati jasne granice, pružati osjećaj sigurnosti i učiti dijete prihvatljivim načinima izražavanja ljutnje, tuge, straha i drugih emocija.

Koliko vremena roditelji treba da provode sa djetetom?

Ne postoji jedan broj sati koji odgovara svakoj porodici. Kvalitet interakcije je veoma važan. Razgovor, zajednička igra, čitanje, šetnja i svakodnevne aktivnosti mogu biti vrijedne prilike za povezivanje.

Šta ako roditelji imaju različite stilove vaspitanja?

Različitosti same po sebi ne moraju biti problem. Korisno je da roditelji dogovore osnovna pravila, granice i vrijednosti, te da izbjegavaju međusobno potkopavanje pred djetetom.

Zaključak

Odgovor na pitanje zašto je važno da oba roditelja učestvuju u vaspitanju djeteta ne nalazi se samo u podjeli svakodnevnih obaveza. Aktivna roditeljska uključenost može djetetu pružiti više prilika za emocionalnu podršku, razgovor, igru, učenje, razvoj socijalnih vještina i usvajanje zdravih životnih navika.

Kvalitetna roditeljska briga, sigurno porodično okruženje i podržavajući odnosi važni su za zdrav razvoj djece. 

Ipak, ne postoji jedna savršena porodica niti jedan univerzalan model roditeljstva. Djeci su prije svega potrebni sigurnost, ljubav, stabilnost, odgovarajuća njega i odrasle osobe koje ih slušaju, štite i podržavaju.

Kada oba roditelja mogu i žele da budu aktivno uključena, njihovo zajedničko učešće može biti dragocjena podrška djetetovom odrastanju. A kada porodične okolnosti izgledaju drugačije, isti cilj ostaje najvažniji: stvoriti sigurno i podsticajno okruženje u kojem dijete može zdravo da raste, uči, razvija se i gradi osjećaj vlastite vrijednosti.